Hari Poter

Ima li u čarobnjačkom svetu mesta za tehnologiju?

Već i vrapci na grani znaju, a i Hermiona bi nas svakako podsetila, Istorija Hogvortsa Batilde Torbarke jasno navodi da ništa od normalske tehnologije ne funkcioniše na Hogvortsu (i pretpostavljam na bilo kom čisto magijskom mestu gde čarobnjaci obitavaju). Magija i tehnologija izgleda ne idu ruku pod ruku.

Toliko toga je dostupno u magijskom svetu – štapić sve radi umesto vas (od popravke naočara do ubijanja neprijatelja), napici pružaju sve što možete zamisliti, fotografije se pomeraju (ovo je i Fejsbuk uveo, doduše), portreti razgovaraju sa vama, a prebacivanje vam omogućava da se u sekundi stvorite na drugom kraju grada.  Ko bi uopšte pomislio na internet, pametni telefon, ili TV? Osim gospodina Vizlija, naravno.

Sve ono što nama omogućava tehnologija, čarobnjaci imaju u samo jednom zamahu štapića. Sve to im je bilo dostupno znatno pre nego što je izmišljena struja, kada normalci nisu imali veš mašine, telefone, liftove, avione, baterijske lampe, fenove za kosu i slično. Čarobnjački svet je jednostavno oduvek bio napredniji. Napretkom tehnologije, normalci dobijaju jednako olakšan život na mnogo načina. I dalje nedovoljno, dodala bih.

Džej Kej objašnjava da se čarobnjaci ne prilagođavaju modernom svetu ka kojem normalci hrle jer je to deo njihove tradicije, i s ponosom zadržavaju svoje ‘staromodnije’ načine obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Verovatno je svako od nas pomislio da možda nije neophodno koristiti pero za pisanje. Olovke takođe možemo začarati, a zaista su znatno lakša i praktičnija opcija. Međutim, nema objašnjavanja sa čarobnjacima – njihov svet, njihova pravila, moliću lepo.

Ona takođe navodi kako su neki britanski čarobnjaci osamdesetih godina pokušali da kreiraju TV kanal koji bi se zvao British Wizarding Broadcasting Corporation. Pokušaj se završio neslavno, jer se tadašnji minister magije nije složio, pozivajući se na Međunarodni statut o tajnosti. Postojanje ovakvog kanala bi bilo rizik za čarobnjačku zajednicu, koja čini sve da normalci nikada ne saznaju za njeno postojanje.

Ovaj podatak me je naveo da zamislim kako bi čarobnjački svet izgledao ukoliko bi koristili bilo kakve inovacije normalskog sveta.

Čarobnjačka televizija

Bilo bi zaista uzbudljivo imati kanal posvećen samo događajima u magijskom  svetu. Čarobnjaci širom sveta bi gledali prenos kvidičkih utakmica, Gilderoj Lokhart bi verovatno imao svoj sopstveni talk show (Harija bi doveo kao specijalnog gosta), a Luna bi možda vodila svoju naučnu emisiju o fantastičnim zverima.

Normalski roditelji čija su deca sa 11 godina dobila pismo niotkuda i otišla na Hogvorts bi se brže informisali o novostima iz čarobnjačkog sveta, kao i o tome čime im se deca bave tokom godine kada nisu tu.

Čarobnjački internet

Iako nije toliko teško komunicirati, internet bi takođe doneo gomilu benefita čarobnjacima. Društvene mreže bi bile mnogo bolji način za razmenu instant poruka. A, zamislite samo internet pretraživač koji vam omogućava da u trenutku pronađete svaku čin ili recept za napitak bez odlaska u biblioteku i listanja bezbroj knjiga (čak i uz magiju ovo ume da zamara).

Čarobnjaci koji izučavaju normalske studije imaju pristup internetu, ali Roulingova tvrdi da kada imate fotografije koje se pomeraju i kada vam se raznorazni predmeti obraćaju u toku dana, teško da nešto poput interneta može da vas zadivi.

Svejedno, zamišljam Ritu Skiter koja svoje laži širi po Tviteru, i masu koja je prati i veruje njenim rečima. Hermiona bi uz neku grupnu poruku (aplikacija za to ne manjka) znatno lakše organizovala sastanke DA, a na Fejsbuku bi pozivala ljude da podrže U.B.LJ.U.V i borila se za prava kućnih vilenjaka.

Elektronska pošta bi znatno ubrzala razmenu pisama, i poštedela sove. Pošta se ne bi presretala, i sove ne bi bile ugrožene u kriznim situacijama. Elektronsko bankarstvo je možda efikasnija solucija od banke kojom upravljaju goblini. Mada znamo da je Gringots najbezbednije mesto za vaš novac (i hakeri mu ne mogu ništa).

Hari Poter

Ipak, magijski svet je sam po sebi osoben i njegova draž je upravo u tome što je toliko odvojen od normalskog. Sve te staromodnije sitnice ga čine autentičnim, i čim zakoračite u njega znate da je u pitanju nešto izvanredno.  Magija i sve što ona pruža se jako cene, i nijedan čarobnjak ili veštica, ma koliko želeli da isprobaju neke normalske spravice, neće odustati od svog nasleđa i tradicije, ni od života na koji su navikli.

Iskreno govoreći, ne bih ni ja, ipak je to divan život. Ostavljam telefon, računar i sve društvene mreže istog trenutka, i odlazim na peron 9 i ¾. Kartu u jednom pravcu, molim.

Ana
Ana radi u Ministarstvu magije, u Odseku za magijsko obrazovanje, i trenutno predaje Čini na Hogvortsu. Honorarno piše za Dnevni prorok, i u svojim tekstovima obrađuje teme iz oblasti obrazovanja novih generacija veštica i čarobnjaka. Obožava da uči i istražuje svet magije, kao i da podučava i inspiriše svoje učenike da više uče i rade na sebi. U slobodno vreme voli da eksperimentiše sa magijom i izmišlja nove čini.

    You may also like

    2 Comments

    1. Dobar dan,

      Mislim da u Hogwartsu elektronika ne radi zbog protetivnih cini koje su tamo na snazi, a ne zbog prisustva mogije kao takve.

      1. Tako je, Sofija. Svako čisto čarobnjačko mesto je na raznorazne načine zaštićeno od normalaca, pa samim tim je moguće da su bačene i čini koje ometaju rad elektronike, kao na Hogvortsu.

    Leave a reply

    Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

    More in Hari Poter