Hari Poter

Hari Poter i Relikvije smrti: 7 grešaka koje je Dž. K. Rouling napravila u knjigama (1. deo)

Serija romana o Hariju Poteru relativno nema rupa u zapletu, ali je u ovom tekstu otkriveno 7 malih nedoslednosti koje se dešavaju u poslednjem delu sage o Hariju Poteru- Relikvijama smrti.

Priča o Hariju Poteru se završila 2007. godine objavljivanjem knjige Relikvije smrti. U njoj smo pročitali kako je Dečak-Koji-Je-Preživeo izgubio prijatelje među kojima su Fred Vizli, Remus Lupin i Nimfadora Tonks, ali smo pročitali i kako je uništio sve horkrukse i time porazio Mračnog gospodara. Fanovi serijala širom sveta su hrlili u knjižare da se dočepaju poslednje knjige Dž. K. Rouling, a Warner Bros je odlučio da taj poslednji deo podeli na pola i time napravi dva filma.

Iako je Džoanin rad besprekoran i fascinantan, ipak joj je promaklo 7 grešaka koje ni ona, a ni urednici nisu primetili. Evo i koje su to greške:

 

7/7 – Hari i njegova posekotina

Među početnim stranicama poslednjeg dela, Hari se iseče na šoljicu za čaj koju mu je ispred vrata od sobe ostavio Dadli Darsli. Sumnja da je ovo još jedna šala od njegovog rođaka, ali se kasnije otkriva da je to zapravo bila Dadlijeva dobra volja – prilično neobično ponašanje za njegovog rođaka. Dok je previjao ranu, Hari je razmišljao o činjenici kako nikada nije naučio da zaceljuje rane, veštinu koja bi mu prilično dobro došla sada kada ima specijalno tešku misiju- da zaustavi Voldemorta zauvek.

Ipak, ovo nije istina. U prethodnom delu “Hari Poter i Polukrvni princ” on koristi čin Episky da zaceli oštećenu usnu Demelze Robins. Demelza se povredila tako što ju je Ron Vizli tresnuo po sred lica na treningu kvidiča. Tako da to znači da se Hari ili ne seća ove scene zaceljivanja, ili se usna koja krvari veoma razlikuje od stopala pa ih ne leči ista čin.

 

6/7 – Sećajući se Šimširove ulice broj 4

Na svoje nezadovoljstvo, Darslijevi su prinuđeni da napuste Šimširovu ulicu broj 4 zbog sopstvene bezbednosti preporukom Reda Feniksa. Vernon je hteo da se rukuje sa Harijem na odlasku, ali je u poslednjem trenutku shvatio da ipak nije u stanju da se suoči sa tim. Petunija je, sa druge strane, htela nešto više da kaže svom nećaku, ali izgleda da reči nisu pronašle put do Harija, samo njen pogled koji je, možda, ipak rekao više nego što bi to uradila bilo koja reč. Dok je Dadli, prožet nekom novom osobinom, njemu nepoznatom – dobrotom, rešio da se rukuje sa svojim rođakom, prvi put.

Nakon ove emotivne scene, Hari se priseća života koji je provodio kod svojih rođaka. Seća se kako je, dok je ostajao sam kod kuće kada su Darslijevi išli u grad da se provode, krao slatkiše iz frižidera i kako je sate provodio nad Dadlijevim kompjuterom igrajući video-igrice. Međutim, ovo se nikada nije dogodilo.  U knjizi “Hari Poter i Kamen mudrosti” je jasno rečeno da mu Darslijevi nisu dovoljno verovali da bi ga ostavili samog kod kuće, tako da su obično zvali Arabelu Fig da ga čuva. Ona bi ga tada dosađivala do smrti pokazujući mu slike svojih mačaka, ali Hari tada nije znao da ga ona zapravo čuva po naređenju Albusa Dambldora.

 

5/7 – Beg iz Šimširove ulice

Harijevo razmišljanje o njegovom životu sa užasnom rodbinom se prekida kada njegova pratnja do Jazbine pristigne da ga zauvek odvede sa mesta gde je živeo. Za beg je zadužen Jednooki Ćudljivko koji Dečaku-Koji-Je-Preživeo otkriva da ne mogu da koriste Teleportacioni ključ ili Prebacivanje zbog zaštitnih čini sigurnih kuća. Umesto toga, koriste metle i Ćudljivko tragično strada u ovoj operaciji nakon što su se Voldemort i njegovi Smrtožderi umešali.

Međutim, Ćudljivko bi preživeo, a Džorž Vizli bi sačuvao svoje uvo da su se stvari malo pojednostavile. Hari je mogao da uzme Teleportacioni ključ ubrzo nakon što je izašao izvan zaštitnih čini imanja ili da ga jednostavno neko drugi Prebaci kao što je to Dambldor radio u “Polukrvnom princu”. Zlikovci nisu znali tačnu lokaciju Šimširove ulice pa bi ovo bio daleko pametniji potez, iako, doduše,  i ne toliko uzbudljiv…

 

4/7 – Oslobađanje čarobnjaka normalskog porekla

Hari, Ron i Hermiona započinju opasnu misiju putujući u Ministarstvo magije prerušeni u Alberta Rankorna, Redža Ketermola i Mafaldu Hopkirk. Uprkos nevoljama koje su ih snašle na toj misiji, uspeli su da nabave Voldemortov horkruks- medaljon od gnusne Dolores Ambridž, i da na sigurno izvuku čarobnjake normalskog porekla koji su čekali suđenje.

Međutim, tokom ove operacije, Hari i Hermiona se oslovljavaju svojim pravim imenima, i čak i ne opominju jedno drugo zbog toga. Naravno, oni se ionako u to vreme transformišu u svoje prvobitno ja, tako da je to jedno od mogućih objašnjenja. Drugo objašnjenje je to da su u pukoj panici jednostavno zaboravili ko su, a treća je da je Roulingova zaboravila da ih oslovljava njihovim kodnim imenima.

NASTAVIĆE SE…

Izvor: Screen Rant

Jana
Jana Marinković je, po uzoru na Hermionu Grejndžer, oduvek držala knjigu u rukama i odlazila na svaki čas potpuno spremna (nekad čak i više nego što je trebalo) što ju je dovelo do Asistenta i Glavešine đaka Grifindorske kuće. Tokom svog boravka na Hogvortsu se zaljubila u hor profesora Flitvika i bila njegov ponosni član do samog odlaska iz škole. Budući da je na svakom ispitu imala natprosečnu ocenu, Jana je proglašena vešticom svoje generacije i nastavila vredno da proučava magiju zajedno sa muzikom. Sada je upisala normalski Fakultet muzičke umetnosti gde studira klavir, a kada izađe na scenu ne zna se da li publiku omađija svojim sviranjem ili, jednostavno, štapićem.

    You may also like

    Leave a reply

    Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

    More in Hari Poter