Hari Poter

Zašto je Skoro-Obezglavljenom Niku bilo važno da postane deo Hajke Obezglavljenih

Iako se čini da je ser Nikolas de Mimsi Porpington prilično popularan među hogvortskim studentskim telom, njegovim prijateljima školskim duhovima i – uzimajući u obzir goste na njegovoj Smrtovdanskoj zabavi – zajednici duhova uopšte, postoji jedna grupa čije odbijanje ga boli.

Ser Nikolas je duboko uvređen što je ser Patrik Dilejni-Podmor odbio da ga primi u Hajku Obezglavljenih na osnovu činjenice da je njegova glava još uvek delimično povezana sa telom, što bi onemogućilo da učestvuje u brojnim aktivnostima društva kao što su Polo glavama.

Istini za volju, ser Patrikova primedba je na mestu. Ako Nik ne može u potpunosti da odvoji glavu od tela, uistinu ne može da učestvuje u igrama koje zahtevaju bacanje nečije glave unaokolo. Iako je nepotrebno grub prema Niku, srž  ser Patrikovog argumenta je validna. Čak iako bi mu Hajka Obezglavljenih priznala članstvo, on bi morao da stoji sa strane dok ostali Obezglavljeni bacaju svoje glave, što bi ga stalno podsećalo da je drugačiji.

Pored neprekidnog poniženja zbog njegovog neuspelog obezglavljivanja, zašto je Niku toliko važno da postane deo Hajke Obezglavljenih? I zašto uopšte želi da postane član? Obezglavljeni duhovi se čine kao mala grupa – Nik nije otpadnik među duhovima zato što ne pripada tom ekskluzivnom klubu, gde bi stvarno i bio odbačen. Iz tog razloga, čini se da njegova želja da bude u Hajci Obezglavljenih nema veze samo sa vrstom smrti koju je trebao da ima, već i sa identitetom koji je imao dok je bio živ.

Ser Nikolas je bio vitez na dvoru Henrija VII i upravo zbog toga je zabrinut statusom koji je inače opisan kao „nalik snobu“. Pošto je bio pripadnik elite britanskog društva za vreme svog života, očekuje da ima isto privilegovano mesto i u zagrobnom životu. Nije mu dovoljno da bude svakodnevni duh i da se kreće među običnim duhovima. On pripada sebi jednakima.

Na osnovu činjenice da je Patrik takođe vitez, a svi ostali Obezglavljeni jašu konje i nemaju glave, može se sa sigurnošću pretpostaviti da su živeli u približno isto vreme i takođe bili plemići i aristokrate. Oni bi mogli biti vršnjaci ser Nikolasa – ili ih je on lično poznavao ili ih vidi kao pripadnike iste društvene klase. Ti ljudi bi mogli biti, kao i Nik, čarobnjaci koji su bili istaknuti članovi kraljevskog dvora i koji su pogubljeni tada uobičajenim metodama kao što je obezglavljivanje.

Provođenje vremena sa duhovima koji su umrli pre pedeset ili sto godina iz ko zna kog razloga nije isto kao druženje sa duhovima iz njegovog vremena sa kojima bi imao mnogo više zajedničkih stvari i sa kojima bi mogao da podeli traumatično iskustvo osuđivanja na smrt odsecanjem glave zbog posedovanja magije.

Hajka Obezglavljenih je uspela da pronađe način da neguje svoju kulturu i tradiciju čak i u smrti. Ipak, koliko god izledalo da članovi Hajke uživaju u povlasticama koje nosi plemstvo, i oni su se sigurno plašili smrti čim su postali duhovi. Po tome se ne razlikuju mnogo od Nika. Samo su imali dovoljno sreće da budu žrtve sposobnijeg dželata. Oni provode svoju smrt u očajničkom pokušaju da zadrže živote koje su nekada imali. Možda im njihove zabave, na kojima svoje jezive završetke koriste za humor, pomažu da oteraju sumnje koje Nik proživljava o izborima koje je napravio.

Ali i pored sve zabave koju Nik propušta, on i dalje ima posebno mesto kao hogvortski duh. On pruža dobrodošlicu mladim čarobnjacima i vešticama, pomaže im u nezgodnim situacijama, pruža zabavu na gozbi za Noć veštica, drži na oku dosadnog Pivsa, a čak i savetuje one koji su pretrpeli gubitak, koliko god teško to moralo da mu pada. Iako možda propušta gozbe i aktivnosti viteškog života, on provodi svoju smrt kao pravi Grifindorac i pravi vitez: kao čovek od časti, posvećen zamku gde obitava i pomaže onima u nevolji.

Nenad
Nenad je domar u Hogvortsu. Primljen je da pomogne starom Filču, koji stalno gunđa zbog toga, ali u dubini duše mu je drago što više nije sam. Iako nije učenik, voli ponekad da, krišom, odsluša predavanja iz Napitaka. U slobodno vreme čita knjige iz zabranjenog dela biblioteke i gleda mečeve Kvidiča.

    You may also like

    Leave a reply

    Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

    More in Hari Poter