Osoba koja bi ti pozajmila kocku šećera, pomogla da ofarbaš kapiju i predvodila tvoj kvidički tim do pobede… Vreme je da odamo priznanje velikom Oliveru Drvcetu.

Kralj motivacionih govora
Ako postoji nešto što obožavamo, to je dobar, starinski, inspirativan govor. Savršeni su za podizanje morala u teškim vremenima, za razveseljavanje ljudi i, kad je potrebno, kao odlična distrakcija. I Hari je svakako morao i da sluša i da održi i sam nekoliko takvih govora.
Međutim, apsolutni majstor inspirativnih govora – ili bilo kakvih govora – bio je Oliver Drvce, entuzijastični kapiten grifindorskog kvidičkog tima i još entuzijastičniji govornik. A pod „entuzijastični“ mislimo “pričalica”. Vremenom je definitivno uspavao nekoliko ljudi svojim dobronamernim, ali prilično dosadnim govorima, ali mu to nećemo zameriti – bio je iskreno strastven u vezi sa tim.
„Znamo Oliverov govor napamet,“ reče Fred Hariju. „Bili smo u timu i prošle godine.“
„Ćutite vas dvojica“, reče Drvce. „Ovo je najbolji tim koji je Grifindor imao u poslednjih nekoliko godina. Pobedićemo. Siguran sam u to.“
– Hari Poter i Kamen mudrosti –
Oliver je takođe bio spreman da uradi bilo šta samo da bi njegov tim pobedio i osvojio Kvidički pehar – redovno je ustajao u zoru kako bi motivisao igrače na akciju i zakazivao je treninge prilično rano. Hari nije bio poznat po tome da spava dugo, što je i očekivano s obzirom na godine spavanja ispod stepenica, ali čak je i njega šokirala Oliverova jutarnja energija.
„Olivere,“ zahropta Hari, „tek je cik zore.“
„Upravo tako,“ reče Drvce. On beše visok i krupan šestak, a u tom trenutku oči su mu blistale od ludog oduševljenja. „To je deo našeg novog trening-programa. Hajde, zgrabi svoju metlu i idemo“, reče Drvce srdačno. „Nijedan drugi tim još nije počeo da trenira, bićemo najbolji ove godine…“
– Hari Poter i Dvorana tajni –

Posvećeni igrač i kapiten
Od kapitena kvidičkog tima se očekuje da bude izuzetan igrač – a Oliver je to svakako bio, čak i više od toga. Nakon Hogvortsa, postao je član rezervnog tima Padlmor junajteda i pretpostavljamo da je i tamo nastavio da zrači svojim intenzivnim takmičarskim duhom.
Drvcetova uloga kapitena grifindorskog kvidičkog tima je ostavila ogroman utisak na učenike koji su ostali u timu nakon njegovog završetka Hogvortsa. Anđelina Džonson, koja je zauzela njegovo mesto kapitena u petom delu Harija Potera – Red Feniksa, bila je poznata po tome što je zadržala Oliverovu suludu takmičarsku energiju. Oliver je bio sjajan kapiten, tako da nije ni čudno što je Anđelina pokušala da održi isti taj entuzijazam u svom timu.
„Pa, možeš da odeš sada pravo kod nje i pitaš je da te pusti u petak,“ reče Anđelina žustro, „i ne tiče me se kako ćeš to da izvedeš. Što se mene tiče, reci joj da je Znaš-Već-Ko samo plod tvoje mašte, ali nemoj da nisi došao!“ Ona se besno udalji.
„Znate šta?“ reče Hari Ronu i Hermioni kada su ušli u Veliku salu. „Mislim da bi trebalo da proverimo s trenerom tima Padlmor junajted da li je Oliver Drvce poginuo tokom nekog treninga, jer mi se čini da nam se njegov duh javlja kroz Anđelinu.“
– Hari Poter i Red feniksa –

Odanost do samog kraja
Oliverova odanost bila je očigledna kroz njegovu bezrezervnu posvećenost timu. Njegova jutarnja buđenja i beskonačni govori bili su jasan znak posvećenosti, ali ono što se zaista isticalo bila je njegova ljubav prema Hogvortsu. Oliver je bio oličenje školskog duha Hogvortsa i nije ni čudo što je bio slaba tačka profesorke MekGonagal.
Oliver je pokazao svoju lojalnost Hogvortsu i nakon što je završio školu – pojavio se u Relikvijama smrti da brani svoju školu. Nisu svi bivši učenici to uradili, ali s obzirom na to kakav je timski igrač bio, nije nas nimalo iznenadilo što se vratio da brani svoj dom pod opsadom.
Pored toga što je bio izuzetno posvećen, Oliver je bio i veliki poštovalac pravila. Nikada nije dozvoljavao varanje ili grubu igru dok je bio kapiten – za razliku od jednog tima. (Nećemo imenovati ovaj tim, ali im ime počinje slovom „S“, a boja odore im je zelena.)
„Digori je uhvatio Skrivalicu,“ reče Džordž. „Čim si ti pao. Nije shvatio šta se desilo. Kada je pogledao unazad i video tebe na zemlji, hteo je da opozove čitavu stvar. Tražio je da se meč ponovi. Ali pošteno su nas dobili… Čak je i Drvce to priznao.“
– Hari Poter i Zatvorenik iz Askabana –
Kada je Hari ugledao grupu Dementora i pao sa metle, Sedrik Digori je uhvatio Zlatnu Skrivalicu, ali je potom viteški ponudio revanš. Oliver je, znajući da je Sedrik pobedio pošteno, to odbio. Bio je to prilično plemenit potez jednog zaista čestitog momka.
