Hari PoterTema

Magijsko obrazovanje II deo – Deca normalskog porekla

Voz pristiže na stanicu u Hogsmidu

Možete li da zamislite da vam u kuću ušeta čudno odevena osoba i kaže vam da imate magijske moći? Kako biste reagovali? Hogvorts je težak za svakoga ko ga je pohađao, sigurno se ni Albus Dambldor, ni Tom Ridl, nisu „prošetali“ njime, ali je posebno težak za nove čarobnjake i veštice normalskog porekla, jer izazovi za njih počinju nekoliko meseci pre samog dolaska u školu. U ovom članku ćemo pričati o životu čarobnjaka i veštica normalskog porekla do trenutka ukrcavanja u Hogvorts ekspres.

Prvo treba objasniti tačno ko su čarobnjaci ili veštice normalskog porekla? To su daleki potomci Poruga – čarobnjaka ili veštice čiji magijski gen nije aktivan. Oni su deca normalskih roditelja, ali se kod njih magijski gen ponovo javlja, i aktivan je. Upravo zbog ove činjenice „čistokrvne“ čarobnjačke porodice (neke od njih), gledaju sa neodobravanjem primanje ove dece u Hogvarts, smatrajući da se time remeti život magijskog stanovništva, a sama magija unižava.

Život magijske dece normalskih roditelja počinje sasvim „normalski“. Retko kada se vide tragovi magije u najranijim danima detetovog života. Ona odrastaju kao i sva deca u njihovom okruženju. Slušaju iste priče i pesme, jedu istu hranu i piju iste stvari, igraju istih igara. Vremenom se trude da se ponašaju isto kao i ljudi oko njih. O magiji ne znaju ništa, ili ako i znaju nešto preko knjiga, televizije i priča, uvereni su da je ona samo sastavni deo fikcije.

Vremenom takva deca izazivaju čudne i neobjašnjive stvari oko njih. Roditelji su zbunjeni, i traže logično objašnjenje onoga što se desilo. Neki su možda i uplašeni. Ipak, pri prvom takvom događaju deca bivaju zapisana od strane Pera za primanje, što, naravno, ni dete, a ni roditelji ne znaju. Međutim, vreme ipak prolazi, a dete postaje sve starije, i kreće u normalsku osnovnu školu. Ono tamo uči osnove čitanja, pisanja, matematike i sveta oko sebe. Zbog čudnih događaja oko njih mogu biti odbačeni od strane svojih vršnjaka, ali i ne moraju biti. To zavisi od mnogo činilaca, u koje sada ne možemo ulaziti.

Međutim, svet se iz korena menja kada dete normalskih roditelja završi osnovnu školu sa deset ili jedanaest godina. Ono se sprema za neku vrstu srednje škole, ali onda im na vrata dolazi neočekivani gost. To je najčešće predstavnik iz same škole veštičarenja i čarobnjaštva, koji objašnjava roditeljima i detetu zbog čega se oko njega dešavaju čudne stvari. Govori im da dete ima magijski gen, da su daleki potomci Poruge, objašnjava im šta je Pero za primanje, Hogvorts, i upoznaje ih sa nekim osnovama magijskog sveta. Roditelji su, verovatno, i dalje zbunjeni, možda i uplašeni, ali i ponosni. Teško je poverovati da bi neki roditelj odbio takvu priliku za svoje dete, mada je bilo i takvih slučajeva, ali o tome ćemo malo kasnije. Kako bi ubedio roditelje novopridošli gost bi, verovatno, morao da odradi i po neku demonstraciju same magije, što je direktno kršenje Magijskog statuta o tajanstvenosti, ali, verujem, da za ovakve prilike postoji izuzetak. Kada pridošlica ode, ona ostavlja detetu primerak Istorije magije, kako bi se ono dodatno upoznalo sa magijskim svetom. Roditelji bivaju upozoreni da o poseti nikome ne govore.

Drugi korak je, naravno, odlazak u Dijagon aleju, što je sigurno poseban doživljaj i za decu, ali i roditelje. A kako i ne bi bio? Možete li da zamislite da hodate njenim ulicama, punim čudnih knjiga, letećih metli, sova, mačaka, čarobnjaka, veštica, kotlića, čudnih radnji, goblina u Gringotsu, i ko zna čega sve ne? To bi zaista bilo previše za svakoga da odjednom upije.  Predstavnik iz Hogvortsa pomaže roditeljima da se snađu sa čarobnjačkim novcem u Gringotsu. Verovatno ne bi mogli da se odluče gde bi pre gledali.  Nakon posete ovakvom mestu uzbuđenje u detetu bi samo moglo da poraste. Ko ne bi jedva čekao da se upusti u takav čudni svet čudesa? Pretpostavljam da bi put kući bio i više nego živahan i pun entuzijazma, ali i straha.

Od tog trenutka, pa do 1. septembra, kada polazi Hogvorts ekspres, teško da išta osim knjiga može pomoći detetu da se što bolje pripremi za ono što ga čeka. Verovatno provodi mnogo vremena čitajući, ali i družeći se sa rodbinom i prijateljima, kojima, naravno, ne sme ništa reći. Uskoro će ih sve ostaviti na nekoliko meseci, a možda i skoro celu godinu. To mora da je neopisivo teško u tako ranoj dobi.

Predstavnik iz Hogvortsa i po treći put kuca na vrata 1. septembra očekujući da je sve spremno za polazak. On prati porodicu do Londona, objašnjava i pomaže im da dođu da perona 9 i ¾ , kao i da se dete ukrca na voz. Oproštaj od roditelja je svakako težak i emotivan, dok uzbuđenje, ushićenost i strah rastu, pogotovo kada si okružen svojim vršnjacima koji izgledaju isto kao i ti. Kada, konačno, Hogvorts ekspres krene sa perona, u tačno 11 časova, dete je prepušteno samo sebi. Nekima je inkluzija u magijski svet skoro pa glatka, a nekima duga i neprijatna, dok za neke može biti i nemoguća. To sve zavisi od samog deteta, ali i okruženja.

Na kraju da pokušamo da odgovorimo i na preostalo pitanje… Šta ako roditelji odbiju da pošalju dete u magijsku školu? To može biti iz raznih razloga, ali je najčešće religijske prirode. Uglavnom, u tom slučaju predstavnik iz Hogvortsa ima ovlašćenje da roditeljima, ali i detetu, izbriše sećanje na samu posetu, kako bi se sam čarobnjački svet zaštitio.

Kako biste vi reagovali da vam neko donese vesti da ste vi, ili vaše dete, posebni i da imate magijski aktivni gen, kao i da ćete ići u školu za veštice i čarobnjake? Pišite nam u komentarima!

Stefan
Stefan je istoričar magije, koji se bavi istraživanjima odnosa Normalaca i čarobnjaka kroz istoriju, sa posebnim fokusom na modernu istoriju (od kraja XV veka) i savremeno doba. Pored istorije, zanimaju ga i druge nauke, jer želi da što bolje razume kako svet funkcioniše. Zanima ga i sport, a bavi se čarobnjačkim šahom i njegovom promocijom. Pored toga, voli da kuva, putuje, uči nove stvari i isprobava neobična jela. U slobodno vreme čita i bavi se kreativnim pisanjem. Isticao se pomoganjem vešticama i čarobnjacima, kao i Normalcima i Porugama. Ponosi se činjenicom da mu je Revenklo bila kuća na Hogvortsu, gde se istakao detaljnim i predanim radom.

    You may also like

    Leave a reply

    Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

    More in Hari Poter