Hari Poter

Deset stvari koje su filmovi promenili kod Hermione

U procesu adaptacije knjiga u filmove, filmadžije već imaju pripremljen materijal za rad bez previše prostora za izmišljanje. Da se ne lažemo, zaista je težak posao prebaciti čitav roman u jedan potpuno drugačiji medij, a zadržati njegovu suštinu. Naročito kada je u pitanju delo koje je  dugačko, kompleksno i nabijeno detaljima, kao što je slučaj sa serijalom Hari Poter.

Nije u pitanju jedna knjiga. To je sedam knjiga pažljivo povezanih u jednu priču koju treba povezati u smislenu celinu. Pritom je snimanje flmova počelo znatno pre nego što je sam serijal završen, bez celokupne i zaokružene priče na papiru.

Tema o razlikama između knjiga i filmova, i liste stvari koje su filmadžije menjale su uvek aktuelne. I danas ćemo pogledati neke od stvari koje su promenili kreirajući filmski lik Hermione.

10. Hermiona nije uvek tako pribrana

I knjige i filmovi stavljaju dovoljan akcenat na Hermionu kao najpametniju vešticu svoje generacije. Pametna je, brzo misli i pronalazi rešenja bez obzira na problem koji je pred njima. U filmu vidimo da Hermiona uvek sve drži pod kontrolom, dok u knjigama ona ima trenutke panike gde prosto izgubi kontrolu.

Dobar primer je kada u prvom delu upadnu u đavolju zamku. U filmovima im Hermiona pomogne da se izvuku, ali u filmovima se ona potpuno izbezumi a Ron je taj koji uspe da smisli način da izađu živi.

9. Filmska Hermiona je mnogo opuštenija sa Voldemorom

Tačnije, Hermiona u filmovima mnogo ležernije izgovara Voldemorovo samonadenuto ime. Kada su knjige napokon adaptirane u filmove, filmadžije su već kreirale novu naviku – osobine nekih likova su pripisivali drugima.

Već u Dvorani tajni vidimo Hermionu koja izgovara čuvene reči da strah od imena samo povećava strah od same osobe, iako su to zapravo Dambldorove reči. Hermiona iz knjige se mnogo kasnije osetila lagodno pri izgovoru znate-već-čijeg imena. I Hari je stalno opominje da mora da koristi njegovo puno ime.

8. Filmska Hermiona je znatno lepša

Da budemo iskreni, niko od kreatora filma nije mogao da pretpostavi da će Ema Votson izrasti u takvu lepoticu. A nije ni jedini lik iz knjige kome je film dao mali tretman lepote.

Veliki zubi, ogromna i čupava kosa su jasno izraženi u knjigama, ali su filmovi vremenom sve više ispuštali te detalje, i Hermiona je vremenom bivala sve lepša i sređenija. Premda je Ema genijalno prenela Hermionin štreberski duh, tako da je izgled ostao po strani.

7. Ne plaši se toliko letenja

U uzbudljivom bekstvu iz Gringotsa u sedmom delu, nakon upada u Belatriksin trezor, naš zlatni trio mora da utekne što pre. Bekstvo na zmaju je moralo da posluži.

U filmu je Hermiona ta koja osmisli taj brzinski plan, ali se u knjizi Hari dosetio ovoga. U knjigama je ipak jasno naznačeno koliko Hermiona mrzi letenje, i kako je u tom trenutku morala da taj svoj strah prevaziđe da bi mogli da pobegnu i prežive.

6. Ona je stala u Harijevu odbranu umesto Rona

Ron je kroz serijal imao puno herojskih momenata, od kojih mnogi nisu dospeli na filmsko platno. Ili su ta dela pripisana drugim likovima.

Jedan od tih trenutaka se dogodio u Zatvoreniku iz Askabana kada je, uprkos slomljenoj nozi, Ron ustao i stao između Harija i Sirijusa da bi zaštitio svog druga. Ali, u filmskoj verziji je Hermiona ta koja je istupila i stala u Harijevu odbranu, da ga Sirijus ne povredi (što su tada mislili da mu je namera).

5. Mnogo je sličnija Ronu

U nekim trenucima adaptacija likova iz knjiga u filmske likove počinje da liči na igranje muzičkih stolica njihovim osobinama. Hermionin lik je zaista dobar primer ove prakse.

Iako je zlatni trio u knjigama dobro izbalansiran, u filmovima je ipak svako od njih strpan u neki određen karakterni stereotip, koji će gledaocima biit zabavniji. A pošto je filmski Ron predstavljen kao smešni drug, mnoge od njegovih pravih osobina su u filmu pripisali Hermioni.

4. U filmovima je ona ta koja objašnjava sve

Iako su knjiga i film kao dve različite osobe, svrha im je ista – da nam ispričaju priču. Prednost knjige je što mnoge stvari čitaocima mogu da objasne rečima, bez da utiču na sam dijalog, scenu ili osobine likova. S druge strane, filmovi moraju da na malo nespretniji način uvedu neke bitne informacije.

Filmadžije su u ovom slučaju rešili da Hermiona bude ta koja gledaocima objašnjava sve što je nepoznato. Tako da će se u njenim replikama često čuti dosta štreberskih objašnjenja.

3. Vređa je naziv blatokrvna

Jedan od boljih uvida u čarobnjački svet i njegovu kulturu je kada se Drako obrati Hermioni sa blatokrvna. Ovaj termin je očigledna alegorija za rasizam koji inače postoji u svetu, i većina veštica i čarobnjaka koji znaju šta reč znači bi odreagovali jako burno kada Melfoj ubaci takvu uvredu.

U knjigama Hermiona nije imala pojma šta ta reč znači. U filmu su je Drakove reči očigledno povredile, ali u knjizi je Ron taj koji Hariju i Hermioni objašnjava značenje reči i zbog čega je to uvreda u čarobnjačkom svetu.

2. Previše zna o čarobnjačkom svetu

Iako je logično da Hermiona već ima određeno znanje o čarobnjačkom svetu, jedna od većih promena u adaptaciji njenog lika je što filmska Hermiona zna dosta toga o čarobnjačkom svetu, iako zapravo nije bila deo njega.

U knjigama je uglavnom Ron taj koji Harija i Hermionu uvodi u čudnovat svet čarobnjaka i magije. Ali, filmska Hermiona u malom prstu drži toliko nasumičnih detalja o čarobnjačkom svetu, koje je teško naučiti ako ti je jedini kontakt sa tim svetom vreme provedeno na Hogvortsu.

1. U filmovima je previše savršena

Naravno, nije loše imati glavni ženski lik koji je kul i neustrašiv, ali jedna od većih zamerki koji fanovi imaju na filmske adaptacije je što je Hermiona previše savršena. Lepa, pametna, hrabra, snalažljiva, listi nema kraja.

Svaka promena u prebacivanju Hermioninog lika na film je eliminisala pokoju manu iz njene knjiške verzije, ili joj je dala neku novu pozitivnu osobinu. Takođe su joj dodelili dosta malih a dobrih trenutaka iz knjige, koji su inače pripadali drugim likovima. Zaista deluje kao da su filmovi želeli da Hermiona bude što neverovatnija devojka.

 

Ana
Ana radi u Ministarstvu magije, u Odseku za magijsko obrazovanje, i trenutno predaje Čini na Hogvortsu. Honorarno piše za Dnevni prorok, i u svojim tekstovima obrađuje teme iz oblasti obrazovanja novih generacija veštica i čarobnjaka. Obožava da uči i istražuje svet magije, kao i da podučava i inspiriše svoje učenike da više uče i rade na sebi. U slobodno vreme voli da eksperimentiše sa magijom i izmišlja nove čini.

    You may also like

    Leave a reply

    Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

    More in Hari Poter